Uredba o radu na izdvojenom mjestu rada i radu na daljinu u državnoj službi stupila je na snagu 15. veljače 2025. godine. Danom stupanja na snagu te Uredbe prestaje važiti Uredba o mogućnosti rada državnog službenika na izdvojenom mjestu rada, rada na daljinu i rada u nepunom radnom vremenu (NN, br. 141/23. i 155/23.), u dijelu koji se odnosi na rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu.
Intencija zakonodavca za donošenjem Uredbe proizlazila je radi provođenja jedne od reformi iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, tj. C2.2. R2 – Novi modeli plaća i rada u državnoj i javnim službama i ulaganje C2.2. R2-I2 – Uvođenje modela za hibridni pristup radnom mjestu – Smart Working, te usklađivanja sa Direktivom (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (SL L 188, 12. 7. 2019.), koja je preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o radu (NN, br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.).
Shodno tome, u nastavku teksta, biti će više riječi o mogućnosti korištenja hibridnog modela rada kao kombinacije rada u uredu i rada na izdvojenom mjestu rada ili rada na daljinu za državne službenike.
Hibridni model rada ima značajne prednosti za državna tijela i državne službenike, kao i za korisnike javnih usluga.
Prednosti koje možemo navesti kao primjer su: organizacija rada prilagođena specifičnostima i potrebama državnog tijela, veća motiviranost i produktivnost zaposlenika, fleksibilniji radni uvjeti, podizanje kvalitete javnih usluga... S druge strane, takav oblik rada ima i određene nedostatke kao na primjer: neovlašteno otkrivanje službenih informacija ili osobnih podataka radi nepridržavanja propisanih mjera za informacijsku sigurnost i zaštitu osobnih podataka, ograničene mogućnosti za stjecanje novih znanja, vještina i kompetencija,…
