Godišnji odmor je za potrebe ostvarivanje sigurnosti zaštite zdravlja i radne sposobnosti zaposlenika i omogućavanje njegovog fizičkog i psihičkog odmora.
U Hrvatskoj pravo na godišnji odmor proizlazi iz Ustava Republike Hrvatske kojim je utvrđeno da svaki zaposlenik ima pravo na plaćeni godišnji odmor i tog se prava ne može odreći. Pravo zaposlenika na plaćeni godišnji odmor je pravo iz radnog odnosa.
Pravo na godišnji odmor
Osim Ustava, materijalno pravo kojim je uređeno pravo na godišnji odmor je Zakon o radu (u daljnjem tekstu: ZR) kao opći radnopravni propis koji utvrđuje pravo na godišnji odmor, najkraće trajanje i utvrđivanje godišnjeg odmora, ništetnost odricanja od prava na godišnji odmor, rok stjecanja prava na puni na razmjerni dio godišnjeg odmora, naknadu plaće koja radniku pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i kako se ona određuje, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, korištenje godišnjeg odmora u dijelovima i njegovo prenošenje u sljedeću kalendarsku godinu i raspored korištenja godišnjeg odmora.
Pitanje godišnjih odmora za državne službenike državnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike(u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), a Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (u daljnjem tekstu: Temeljni kolektivni ugovor) utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje…
